Grčka kuhinja

Nećemo lomiti tanjure već ćemo ih napuniti okusima koji nam stižu iz Grčke!

Grčka je kuhinja jedna od najstarijih na području Europe – počela se razvijati još u antičko doba kad su kuhari bili glasoviti gotovo koliko i slavni filozofi i kad se istinski cijenila dobra kapljica i ukusan zalogaj. S obzirom na blgrcka kuhinjaiske veze koje je tijekom povijesti održavala s istokom, Grčka nije odoljela invaziji turskih i arapskih jela pa su se ona s vremenom toliko udomaćila na grčkim stolovima da ih se počelo smatrati integralnim dijelom nacionalne kuhinje. U dvadesetom stoljeću sve više prihvaća i utjecaje sa zapada, a u isto vrijeme se diljem svijeta otvaraju grčki restorani. Postoji dobar razlog za to.

Kvalitetne namirnice – stupovi dobre kuhinje

Kao i ostale mediteranske zemlje, Grčka obiluje suncem i toplinom – to se može osjetiti u svim aspektima života, a samim tim i u kuhinji. Blaga sredozemna klima Grčkoj daje mogućnost uzgoja kvalitetnog voća i povrća te nezaobilaznih maslina, a upravo je maslinovo ulje sastojak koji se nalazi u najvećem broju grčkih jela i kojeg možemo smatrati leitmotivom grčke kuhinje.  Od žitarica Grci se najviše služe pšenicom iako se u nešto manjoj mjeri sadi i ječam. Najtipičniji predstavnici grčkog povrća su pak rajčice, patlidžani, tikvice, krumpir, razne sorte mahuna, bamija, zelene paprike te luk. Od svih tih vrsta povrća često se pripremaju salate, a Grci su i veliki ljubitelji predjela od povrća pa se tako često na početku većeg obroka konzumiraju rotkvice ili masline.

Grčka se kuhinja oslanja na uporabu brojnih vrsta sireva od kojih je najpoznatiji feta sir te na masline, tikvice, jogurt, vino, lišće vinove loze, med i tanke kore od tijesta koje se koriste kako za slana tako i za slatka jela.

Pored česte uporabe maslinovog ulja, još jedna istaknuta značajka grčke kuhinje je obilato služenje začinima. Ta je pojava sasvim razumljiva uzmemo li u obzir činjenicu da u grčkom podneblju tako dobro i obilato uspijevaju začini poput origana, mente, češnjaka, kopra, bosiljka, timijana i komorača. Ne treba zanemariti ni slatkaste začine poput cimeta, klinčića i muškatnog oraščića koji se, naročito u sjevernom dijelu Grčke, često koriste kao dodatak mesnim jelima i varivima. Upravo spomenuti cimet je uz med neizostavan sastojak brojnih grčkih slastica.

Što se pak mesa tiče, i tu je podneblje odigralo veliku ulogu pa se zbog škrtosti terena mnogo češće uzgajaju ovce i koze nego ostala vrsta stoke. To za posljedicu ima nešto rjeđu uporabu govedine i teletine nego što je to slučaj s brojnim drugim kuhinjama. To se uvelike nadoknađuje čestom pripremom ribe, naročito u priobalnom području.

Osim već nabrojanih sastojaka grčka se kuhinja oslanja na uporabu brojnih vrsta sireva od kojih je najpoznatiji feta sir te na masline, tikvice, jogurt, vino, lišće vinove loze, med i tanke kore od tijesta koje se koriste kako za slana tako i za slatka jela.

Kulinarske tradicije i utjecaji drugih kultura

U školi smo svi od malih nogu učili o grčkoj povijesti, umjetnosti i filozofiji – osim vina, grčku hranu nitko nije spominjao, a kulinarske tradicije su u Grčkoj starije od toliko spominjane demokracije. Neka jela poput juhe od leće vuku kroijene još iz antičkog doba, druga pak od kojih je najkarakterističniji feta sir datiraju iz helenističkog i rimskog perioda, a mnoga su dijelom bizantske kulture.

Ne smije se nikako zaboraviti bogati doprinos turske kulinarske tradicije – musaka, baklava, tzakiki, ćufte, pilav.

Sve su to jela koja već i svojim nazivima ukazuju na strano podrijetlo. Neka od njih u Grčku su stigla izravno iz turske kuhinje, a neka su pripadala arapskom i perzijskom kulinarstvu pa su samo turskim posredstvom došla u Grčku.

Prema običajima stola, Grci svaki obrok započinju aperitivom i to najčešće rakijom začinjenom anisom koja se zove “ouzo” i ima osamdesetpostotni udio alkohola. Kad se “ouzu” doda vode ili leda, postane mliječno bijele boje. Slično piće, ali s još većim udjelom alkohola je rakija “tsipouro” koja je za razliku od “ouza” koji se uglavnom proizvodi na otoku Lezbosu, uglavnom kućne proizvodnje. Metaksa je pak piće nalik brandyju koje najčešće ima udio alkohola od 40%.

Nakon aperitiva slijede predjela kojih su Grci veliki poklonici i kojih može biti i veći broj. Grčke juhe su prilično guste što od brojnih dodataka, što od tučenih jaja koja se često netom prije serviranja dodaju u juhu. Od mesa najčešće su na repertoaru janjetina ali i iznutrice koje se u Grčkoj spremaju na brojne načine. Na kraju jela dolazi desert koji gotovo obvezno sadrži med, a jako često i cimet i orašaste plodove.

Prema mitološkoj predaji, grčki bog vina Dionizije pokazao je Grcima tajnu uzgoja vinove loze i proizvodnje vina, a oni svoja znanja prenose već generacijama s koljena na koljeno. Grčka vina znaju biti opora jer se nekim sortama dodaje ni manje ni više nego borova smola!

Zvijezde grčke kuhinje

Predjela

Predjela se u Grčkoj kriju pod nazivom “meze”, a ima ih velik broj. Poslužuju se uz već spomenute ouzo ili tsipouro. Ako se poslužuju umaci, uz njih uglavnom ide tanki kruh pod imenom pita. Evo nekih od najpoznatijih grčkih predjela:

  • Bourekakia – male mesne pite koje vuku podrijetlo s Krete.
  • Tiganita – razne vrste povrća poput tikvica ili patlidžana pohane u smjesi od jaja
  • Dolmade – sarmice od vinove loze punjene rižom i drugim povrćem, a i meso može biti uključeno
  • Horiatiki – poznata grčka salata s maslinama, feta sirom, povrćem i klasičnim dresingom na bazi maslinovog ulja
  • Tzatziki – umak od jogurta s dodatkom krastavaca i češnjaka, jede se uz pita kruh
  • Tiropita – slana pita sa sirom
  • Spanakopita – slana pita sa špinatom koja je u novije vrijeme jako popularna i u fast food verziji

Glavna jela

Mnoga od njih su isključivo na bazi povrća, ali tu svakako i ljubitelji janjetine dolaze na svoje!

  • Moussaka – jelo koje se i kod nas često konzumira, zapečeni složenac od mesa i krumpira    kojemu je moguće dodati brojne vrste povrća
  • Pastisio – kao što naziv govori tjestenina (pasta) s dodatkom mljevenog mesa i umaka bešamel
  • Keftedes – ono što se kod nas naziva ćuftama u grčkoj poznaje mnogobrojne varijacije
  • Frikase – janjetina u ukusnom složencu s celerom i povrćem
  • Souvlaki – janjetina nasjeckana na kockice i pripremljena na roštilju koja se jede s tzatzikijem, kruhom i povrćem
  • Gyros – janjetina na okomitom ražnju, često se poslužuje s umacima, a sve češće kao fast food.

Deserti

Kao što je već spomenuto, istok je uvelike utjecao na grčku kuhinju, a to je možda najočitije kad su deserti u pitanju. Grči deserti su redom kalorične slastice prepune orašastih plodova, toplih začina, meda i slatkih preljeva. Najpoznatija je svakako grčka baklava, ali vrijedi otkriti i druge:

  • Koufeta – ušećereni bademi
  • Loukumades – prženo tijesto natopljeno medom i cimetom
  • Koulourakia – slatkiši na bazi maslinovog ulja
  • Kourabiedes – uskrsni kolačići s bademima posuti šćerom u prahu
  • Vasilopita – peče se za Novu godinu a u tijesto se stavlja novčić. Tko ga pronađe u svojem komadu kolača, bit će sretan tijekom cijele nadolazeće godine!