Ova najsjevernija hrvatska regija obiljuje kulinarskim zanimljivostima. Ako Vas zanima kojima, na pravom ste mjestu.

Međimurje je smješteno na krajnjem sjeveru Hrvatske, na granici s Mađarskom i Slovenijom. Možda ne obiluje kilometrima kvadratnim, ali zato to itekako nadoknađuje gastronomskom ponudom.

Utjecaji

S obzirom na činjenicu da se Međimurje nalazi u neposrednoj blizini susjednih zemalja, Mađarske i Slovenije, preko granice su u tu slikovitu hrvatsku regiju stigli mnogi gastronomski utjecaji koji su obogatili međimurske jelovnike. Međimurje je stoljećima bilo pod velikim utjecajem pa čak i sastavnim dijelom Mađarske čija je kultura ostavila ogroman utjecaj u jeziku, glazbi i običajima, a samim tim i u kulinarstvu.

Nazivaju ga “Vrtom Hrvatske” i to sve zbog duge poljoprivredne tradicije koja je ovaj kraj stoljećima opskrbljivala vrhunskim sastojcima koji su se kasnije koristili u maštovitim jelima s onim pravim domaćim dodirom.

I danas je Međimurje po udjelu stanovništva koje se bavi poljoprivredom iznad nacionalnog prosjeka – osim proizvodnje žitarica, razvijeno je i stočarstvo i mesna industrija što ovu regiju opskrbljuje kvalitetnim komadima mesa za tipične međimurske specijalitete.

Što Vam Međimurje nudi

Međutim, povijesno gledano, na međimurskim stolovima meso se baš nije moglo pronaći svaki dan. Kao i u ostalim dijelovima Hrvatske, i u Međimurju postoji razlika između svakodnevnih jednostavnih jela te onih koja su se posluživala u nešto svečanijim prigodama kao što su blagdani, svetkovine i druga slavlja. Za svakodnevne obroke Međimurke su koristile svježe sezonske namirnice koje su mogle pronaći u svojim smočnicama i vrtovima i zato su se tradicionalna težačka jela uglavnom zasnivala na kukuruznom brašnu te zelju, grahu i krumpiru. Odabir namirnica ovisio je, naravno, i o godišnjem dobu pa u se tako npr. ljeti spremala dosta lagana jela s kojima je bilo lakše podnijeti vrućinu u polju dok su za zimu bila rezervirana jela na bazi svinjske masti koja su unosila dašak topline u hladne zimske dane.

Juhe

Ono što je pak bilo popularno i u hladnijem i u toplijem dijelu godine svakako su krepke juhe koje su Međimurke majstorski spremale, a i danas im u tome nema premca. Možda najpoznatija od svih juha te vrste je tzv. “pretepena juha” koja se sprema na malo svinjske masti uz dimljeno meso, goveđi temeljac i nešto drugih dodataka kojima se na kraju dodaje “pretep” od kiselog vrhnja, brašna i mlijeka koji ovoj juhi daje karakterističnu gustoću i krepkost.

Već spomenuti mađarski utjecaji osjećaju se naročito po prisutstvu juha koje nalikuju na mađarske gulaše. Jedna od njih je i tzv. “ljuta gulaš-juha” u koju se stavljaju kobasice, junetina, krumpir, malo kiselog vrhnja te pokoji ljuti feferon po kojima je ovaj specijalitet i dobio ime. Juha od vrganja s hajdinom kašom još je jedna zvijezda među juhama međimurske kuhinje. Sastojci drugih, nešto laganijih juha razne su vrste povrća kao što su krastavci, mahune, grah, grašak, te grah s ječmom.

Tjestenina

U Međimurju se pripremaju i različite vrste jela od tjestenine kao što su žličnjaci i krpice. Tu su i slasni šiškrlini koji se pripremaju od krumpira, brašna i jaja, a nakon što se skuhaju posipaju se krušnim mrvicama popečenim na maslacu. Svojim opisom pomalo podsjećaju na popularne talijankse rođake njoke, a dok su još topli mogu se poslužiti kao ukusan prilog uz jela s umacima ili pak kao vegeterijansko glavno jelo popraćeno svježom sezonskom salatom. Još je jedna varijanta njihove pripreme ona koja uključuje posluživanje sa slaninom što je prava ukusna opcija za zimske dane.
Žličnjaci se pripremaju od nešto jednostavnijih sastojaka  – potrebni su vam samo brašno, malo soli i mlake vode te mrvica dobre volje i nakon 15-ak minuta kuhanja dobit ćete ukusan i jednostavan prilog koji će se savršeno slagati sa saftnim jelima. Povratak tradiciji, u ovom slučaju međimurskoj, bit će pun pogodak.

Mesne i mliječne delikatese

Uz tjesteninu naravno treba i nešto “konkretno”. S obzirom na međimursku stočarsku i peradarsku tradiciju, domaćice nisu imale poteškoća s pronalaženjem sočnih komada mesa i peradi za svoje ručkove. Piletina se često koristila kao glavni sastojak juhe, a često se sprema i “picek vu kukuruznoj meli” tj. piletina pečena u kukuruznom brašnu.  Ipak, daleko je najpoznatije mesno jelo meso iz tiblice. Pod tim se nazivom podrazumijeva svinjsko meso zaliveno u masti. Međimurke su majstorice u pečenju svinjskog karea, a jednako im dobro ide i pripremanje patke. Ta se pečenka posluživala i u siromašnijim i u bogatijim obiteljima uz neizostavni dodatak hajdine kaše po kojoj je međimurska kuhinja prepoznatljiva. U ovom slučaju hajdina se kaša pomiješa s još malo pačjeg mesa pa se zatim ta smjesa koristi kao nadjev za punjenje patke koja se potom peče. Kad govorimo o mesu u Međimurju, ne smijemo zaboraviti ni divljač koja je jedan od regionalnih specijaliteta.

Osim mesa, uzgoj životinja donosi i vrhunske mliječne proizvode koji mogu biti ukusno jelo samo po sebi ili se uz malo pripreme mogu pretvoriti u jednako tako ukusne specijalitete. U ovoj kategoriji ne smijemo zaboraviti spomnuti turoš, svježi sir začinjen solju i crvenom paprikom, oblikovan u stožac, koji se suši ili dimi.

I naposlijetku… slastice

Međimurske su domaćice znale iskoristiti jednostavnu pripremu kolača što se vidi iz slastica kao što je kukuruzna zlevanka s makom ili pak hajdina zlevka u kojoj se pšenično i hajdino brašno miješaju s pokojim jajem, malo šećera i mliječnih proizvoda da bi se na kraju dobila slastica u kojoj  uživa cijela obitelj.

Nakon mnoštva slanih specijaliteta, red dolazi na slatko. Krenimo od jela koje se naziva – krapci. To su jednostavni težački kolači koji se tradicionalno pripremaju u međimurskom kraju i to bilo kao poslastica ili kao samostalno jelo. Jedan od njihovih tajnih sastojaka svakako je tikva. Osim toga tu je i tzv. Klecinprot – slatki kruh s dodatkom suhog voća s čijom se pripremom krenulo radi njemačkih utjecaja.

Tu su i neizostavne orehnjača i makovnjača, a nešto uistinu zanimljivo je međimurska kava. To je kava s dodatkom ruma, žutanjaka sa šećerom te slatkog vrhnja i čokolade.
Znaju Međimurci popiti nešto fino…..

To se odnosi i na njihova vina, među kojima posebno mjesto zauzimaju bijele sorte poput moslaveca, graševine, muškata, rajnskog rizlinga te bijelog i sivog pinota. Zato Međimurci slobodno mogu pjevati:

Z’vinčekom svojim ti krepil me buš.
Par let života produšal me buš.
Zato moj trsek ti zahvalen bum,
do zadnje vure poštuval te bum!