Plodovi mora

Kad već imamo tako lijepu i bogatu obalu, to treba i iskoristiti – evo i najboljeg načina!

Ono što svakako privlači sve ove horde turista koji hodočaste u Lijepu Našu svakog ljeta je u prvom redu naše more. Svo plavetnilo koje mami na plakatima i brošurama turističkih agencija nije samo najbolje što možete upotrijebiti protiv nesnosnih vrućina već ono u sebi krije i šarolika bogatstva. Ne mislimo pritom na kovčege s blagom prepune zlatnika i dragulja kakve možete vidjeti u crtanim filmovima o gusarima već na nešto puno svakodnevnije – na tzv. plodove mora.

Što li se pak krije pod tim nazivom koji se često susreće u kulinarstvu? Kao i obično, ovisi o tome koliko precizni želite biti. U najopćenitijem smislu, plodovi mora su sve ono fino i jestivo što nam dolazi iz morskih dubina (u tom slučaju pod taj termin spada i plava i bijela riba), a ako taj izraz koristimo u nešto određenjem smislu onda se on odnosi na morske rakove, mekušce i glavonošce. Kako li to samo znanstveno zvuči. Ne brinite – jednostavnije rečeno, to su ukusni zalogaji poput škampa, kozica, lignji, raznih vrsta školjki i sl.

Pod rakove spadaju hlap, jastog, kozice, gamberi i škampi. Obično imaju segmentirano tijelo ovijeno čvrstim oklopom. Većina ih ima deset nogu, a neke vrste imaju i prednja kliješta.

Mekušci su beskralježnjaci i uključuju tri skupine morskih plodova: puževe, školjkaše i glavonošce. U ovom smislu, puževi su mekušci koji imaju jednu ljusku dok mekušce s dvama ljuskama nazivamo školjkašima. Najpoznatiji primjerci školjkaša su dagnje, kamenice i prstaci. Ako se radi o mekušcima bez ljuske, govorimo o glavonošcima. U tu (slasnu) skupinu ubrajamo npr. sipu, hobotnicu i lignje.

Plodovi mora se mogu pronaći u najrazličitijim oblicima. Osim što ih (što je ujedno i najbolje) možete pronaći svježe, nude se i zaleđeni, dimljeni, sušeni, u limenci pa čak i ukiseljeni!

Ipak, treba biti na oprezu jer sirovi ili neprikladno pripremljeni morski plodovi mogu sadržavati štetne viruse i bakterije. Školjkaši poput popularnih kamenica kojima se čak pripisuju afrodizijačka svojstva hrane se tako da voda (zagađena ili ne) prolazi kroz njih što znači da razina toksičnih tvari u njima može biti poprilično visoka. Trudnice bi stoga trebale jesti isključivo temeljito termički obrađene školjke.

Odabir i kupnja morskih plodova

Kao i druge namirnice koje su direktan rezultat darežljivosti majke prirode, tako i morski plodovi imaju svoju sezonu. Iako se dagnje i kamenice iz uzgoja mogu pronaći u gotovo u bilo koje doba godine, druge vrste nisu tako dostupne u svježoj varijanti.

Kad kupujete rakove, obratite pozornost na njihov miris – treba biti svjež i isključivo morski. Rakovi ne smiju nimalo mirisati po amonijaku, trebaju biti sjajni zbog vlažnosti, a noge, glava i kliješta moraju biti u potpunosti pričvršćeni za tijelo. Njihov će okus najbolje doći do izražaja ako ih kupite žive i kuhate dok su još uvijek jako svježi. Jastog bi, kad ga uzmete u ruku, trebao biti teži nego što ste mislili, a svježe kozice trebaju biti čvrste pod rukom. Ako pak kupujete zaleđene kozice, bolje je potražiti vrstu koja je zaleđena zajedno s oklopom – tako će djelovati svježije.

Kad ste pak u potrazi za školjkama, kupite one koje su glatke i sjajne, a ako se radi o dagnjama ili kamenicama, treba kupiti one koje su čvrsto zatvorene. Ukoliko ste u mogućnosti, nastojite izbjeći zaleđene školjke jer nakon kuhanja jako često imaju pomalo gumenast okus. I još nešto – ako imate potrebu znati jeste li kupili muške ili ženske dagnje, bacite oko na njihovu boju. Pripadnice “ljepšeg spola“ jarko su narančaste boje dok su muževne “mušule” nešto svjetlije.

Kako pripremiti plodove mora?

Jastozi su jestivi gotovo u potpunosti što znači da se oštrim nožem jedino treba odstraniti središnji “vrećasti” dio zajedno s tamnim iznutricama. Zelenkasto-siva jetra je sasvim jestiva, a oklop naravno nećete pojesti, ali ga možete iskoristiti za pripremanje ribljeg temeljca koji može biti odlična podloga za umak od jastoga. Kuhani jastog može se poslužiti i kao hladno i kao toplo jelo i izvrsno se slaže s mrvicom maslaca, limunovog soka ili majoneze. Za one koji imaju malo više staža u kuhinji ni priprema pjenice ili rižota od jastoga neće biti problem.

Kozice se mogu samo malo prokuhati u slanoj vodi, ali još su slasnije ako ih se baci na grill, prži u dubokom ulju, koristi kao dodatak brojnim brudetima itd. Svakako obratite pozornost da budu dovoljno skuhani, ali nemojte pretjerati jer će u protivnom postati tvrdi i gumenasti. Možete ih jesti u njihovoj najjednostavnijoj varijanti – s kojom kapi limunovog soka i u kombinaciji sa smeđim kruhom i malo maslaca, ali ne oklijevajte probati ni istočnjačke slatko-kisele varijante ili ih pak upotrijebite u popularnom rizotu sa šafranom. Isto vrijedi i za škampe koje, ako to dosad još niste učinili, svakako morate isprobati u popularnoj varijanti “na buzaru”.

Što se sipe tiče, tu je svakako najpoznatije jelo upravo crni rizot u kojemu se za dobivanje karakteristične boje koristi crnilo sipe. Hobotnicu bi prije kuhanja trebalo omekšati dodatnim prokuhavanjem u kipućoj vodi (koje traje oko sat vremena). Hobotnica ispod peke ili pak salata od hobotnice česte su stavke restorana na obali – pokušajte i Vi pripremiti nešto s njihovih menija. Isto Vam preporučamo i po pitanju dagnji na buzaru.

Lignje se moraju pripremati ili vrlo naglo ili pak jako dugo – sva polovična rješenja rezultirat će nečim što će najviše nalikovati na gumu.

Lignje možete jednostavno staviti na gradele, možete ih rezati na kolutiće i pržiti u dosta ulja ili ih možete puniti i takve peći dok ne postanu mekane. Odličan su sastojak morskih složenaca s krumpirom.

Školjke kamenica bi se trebale dobro očistiti prije otvaranja koje će biti najlakše izvedivo poslužite li se nožem koji je za to namijenjen. Najbolje ih je jesti sirove uz pokoju kap limuna. Kamenice koje imaju neobičan ili neugodan miris radije bacite i mirne savjesti onda uživajte u onima koje su Vam preostale.