Južno voće

Učinite pomak i zagrizite u nešto novo… Neka to za početak bude sočno južno voće!

Od malih nogu sigurno su Vam govorili: “Jedi voće, to je zdravo!” I to je istina. Ono što bi se svakako trebalo dodati ovoj izjavi je da je voće i ukusno. Naime, o kojoj god vrsti da se radi, uvijek postoji zanimljiv i slastan način na koji ga se može iskoristiti. U našem podneblju navikli smo na voće koje nam je bilo dostupno dugi niz godina i koje raste u našim krajevima – jabuke, kruške, naranče, mandarine, grožđe, smokve, trešnje itd. U zadnje vrijeme nam je pak omogućeno širenje gastronomskih vidika jer se na policama dućana mogu pronaći i nove, nešto egzotičnije vrste. Te nesvakidašnje šarene darove prirode često zovemo poprilično neodređenim imenom “južno voće”. U tu skupinu pored banane, koja nam je jako dobro poznata i na koju više ne gledamo kao na nešto posebno, spadaju još i mango, avokado, kumkvat, grejp, ananas i kivi. Sve odreda mirisno, živopisno, voće veselih boja. Upoznajte ga malo pobliže i razveselite tako svoju svakodnevnicu!

Mango

Ovo mirisno voće koje je podrijetlom s indijskog potkontinenta i koje se često koristi u ritualnim obredima poput vjenčanja i vjerskih svečanosti jedna je od najpopularnijih vrsta južnog voća. Njegovo stablo može dosegnuti visinu od čak 40 metara, a plod se koristi za dobivanje soka, ali i kao prirodno sredstvo za
bojenje i aromatiziranje drugih namirnica. Raste u područjima tople klime te je prema UN-ovim procjenama najuzgajanija vrsta tropskog voća.

Zreli plod manga je sladak i ima specifičan okus. Tekstura ploda razlikuje se u ovisnosti o kojoj se podvrsti manga radi pa tako meso nekih plodova nalikuje na vrlo zrele šljive dok druge vrste imaju čvršće meso, poput onoga koji nalazimo kod avokada. Zahvaljujući visokom udjelu vode, mango je iznimno sočna vrsta voća što ga čini pravim osvježenjem u tople ljetne dane. Pokoji komad manga u hladnjaku i na sladoled ćete gotovo i zaboraviti.
Međutim, nije to jedini način na koji se ovo zanimljivo voće može iskoristiti. Kuhinje s istoka, poznate po kombinacijama okusa koje su zapadnjacima u najmanju ruku neobične, često se služe mangom u pripremi tzv. chutneyja [čatni]. To je pripravak od kuhanog ili ukiseljenog začinjenog povrća koje je najčešće u kombinaciji s određenom vrstom umaka. Tako pripremljeno povrće se može dosta dugo čuvati i uglavnom se koristi kako dodatak ili začin drugim jelima. Tako se u Indiji priprema chutney od još nezrelog manga s dodatkom ljute čili papričice i limete što sve zajedno čini vrlo aromatičan spoj. U nekim krajevima mango se jede posoljen, a oni koji su naročiti ljubitelji začinjenog dodaju mu čak i čili.
U drugim krajevima svijeta mango se pak koristi za dobivanje soka, te za pripremanje sladoleda, shakeova, voćnih pita i voćnih salata. Komadi manga mogu se propasirati i koristiti kao svjež i zdrav preljev za sladoled ili druge hladne ljetne poslastice

Što se tiče energetskog i nutritivnog sastava manga, bitno je spomenuti da je mango bogat vlaknima i ugljikohidratima. Odličan je izvor antioksidansa – tj. vitamina A, C i E, a dobar je izvor vitamina skupine B, kalija i bakra. Energetska vrijednost na 100 g iznosi 70 kcal.

Avokado

Avokado je voće koje je podrijetlom iz Meksika te Srednje i Južne Amerike. Uzgaja se diljem svijeta u područjima tropske klime, a najviše nalikuje na poveću zelenu krušku.

Cijeli plod avokada srednje veličine sadrži približno 21g masti, a najveći dio njih su nezasićene masne kiseline. Osim toga avokado je 60% bogatiji kalijem nego što je to slučaj npr. s bananom. Bogat je vitaminima skupine B, kao i vitaminima E i K. Imaju i najveći postotak vlakana među svim vrstama voća od kojega je pak 75% nerazgradivih vlakana. Valja ipak biti oprezan – avokado je prava mala voćna energetska bomba – sadrži 160 kcal na 100g.

Plodovi avokada variraju od okruglih do jajolikih, a kao što je već spomenuto, najčešće su veličine poveće kruške. Boja kore može biti od svijetlozelene pa sve do iznimno tamno zelene boje koja graniči sa smeđom. Ako je avokado zreo, bit će mekan na dodir. Meso mu je žućkaste boje, ali brzo oksidira pa je zato dobro avokadu dodati malo limuna nakon što ga se oguli. Limunov sok pomoći će mu da zadrži boju.
Avokado je jako popularan u vegetarijanskoj kuhinji jer je, zahvaljujući visokom udjelu masti, odlična zamjena za meso u sendvičima i salatama. Plod nije sladak već poprilično neutralnog okusa te je nježne, gotovo kremaste teksture. Koristi se kao osnova za meksički umak guacamole, a dio je i raznih vrsta sushija
Jednako tako avokado je popularan u kombinaciji s piletinom ili pak kao namaz za tost. U tom se slučaju obavezno poslužuje posoljen i popapren. Može ga se koristiti i kao dodatak zelenoj salati.
Grejp
Grejp je suptropsko citrusno voće koje raste na stablima visine 5 do 6 metara. Kora grejpa može biti zelene, žute ili narančaste boje, plodovi su okrugli i najčešće imaju promjer 10-15 cm. Samo meso grejpa često je pomalo gorkog okusa s različitim količinama slatkoće, a boja mu varira; može biti bjelkasto ili u raznim tonovima narančaste i crvene boje.

Za razliku od maloprije spomenutog avokada, grejp ima jako nisku energetsku vrijednost – 30 kcal na 100 g. Dobar je izvor vitamina C, a nekoliko je studija pokazalo da grejp može igrati značajnu ulogu u snižavanju razine kolesterola u krvi.

Upravo zahvaljujući niskoj energetskoj vrijednosti, grejp je često dijelom redukcijskih dijeta i to najčešće u obliku soka. U trgovinama možete pronaći već gotov sok od grejpa, ali kao i sa svim ostalim voćem, najbolje i najzdravije je da cijedite vlastiti sok.
U nešto kaloričnijim varijantama kombinira ga se sa slatkim namirnicama za dobivanje raznih osvježavajućih krema, a svojim gorkastim okusom će u manjim količinama pružiti zanimljiv kontrastan okus drugom voću u voćnim salatama.

Ananas

Ananas je vrsta tropskog voća podrijetlom iz Urugvaja, Paragvaja i Brazila, a stablo mu je prosječne visine 1,5m. Većina svježih plodova ananasa koji se u novije vrijeme mogu naći u europskim trgovinama pripadaju vrsti koja je uzgojena na Havajima.

Ananas sadrži specifičnu vrstu enzima koja probavlja hranu razgrađujući bjelančevine. Ta njegova kara kteristika učinila ga je u mnogim dijelovima svijeta popularnom namirnicom za mariniranje mesa. Ananas je dobar izvor mangana, vitamina C i B1, a njegova energetska vrijednost na 100g iz
nosi 50kcal. Kao ni banane, ne bi ga se trebalo držati u hladnjaku. Držanjem na sobnoj temperaturi će pak dozreti. Njegova je kulinarska primjena vrlo raznolika i kako će ga se koristiti ovisi o kraju svijeta u kojem se nalazite. Zbog jednost
avnosti i dostupnosti najčešće se koristi ananas iz konzerve koji je
nezaobilazan dio voćnih salata i sladolednih kupova. Osim što se koristi kao marinada za meso,
ananas je i čest sastojak za pite, a u Australiji je jako popularna prevrnuta pita s ananasom. Zahvaljujući svojem atraktivnom izgledu koristi se kao dekoracija za torte, a može biti i njihov integralni sastojak. Poznata torta Pavlova često se priprema upravo a ananasom.

Kivi

Kivi je voće podrijetlom iz Kine čiji su plodovi ovalni i najčešće veličine kokošjeg jaja. Ima smećkastu koru i jarko zelenu unutrašnjost što ga čini jako čestom dekoracijom na svečanim stolovima. U prošlosti se nazivao različitim imenima, a sadašnje mu je pripalo zahvaljujući istoimenoj autohtonoj australskoj ptici.

Kivi je bogat vitaminom C, a kalija sadrži tek nešto manje od banana. Također obiluje vitaminima A i E, a njegova energetska vrijednost iznosi 46 kcal na 100g. Smatra se da je dobar za smanjivanje rizika od zgrušavanja krvi.

Njegovo je guljenje znatno lakše ako se koristi nožić za guljenje krumpira. Osim što ga se, naravno, može jesti samostalno, može ga se i u obliku voćnog pirea dodati jogurtu. Ako ste vični pripremanju sladoleda kod kuće, kivi je odličan izbor za aromatiziranje. Kao i svo ostalo voće ove skupine, naročito je ukusan u voćnim salatama, u kombinaciji sa sladoledom i s laganim kremama, a može ga se jako fino iskoristiti i kao nadjev u pitama od prhkog tijesta i tzv. pekarske kreme.