Kad ste u žurbi, a želite nešto slasno, samo zavirite u riznicu američkih slastica – sigurno ćete pronaći nešto po svom ukusu.

Moto koji glasi “time is money”, tj. “vrijeme je novac”  i kojim se Amerikanci često služe lako se može primijeniti i na njihove kolače. Brzo, efikasno, a uz malo truda i kvalitetno i ukusno!

Raznolikost

Budući da su Sjedinjene Američke Države zemlja koja pokriva dobar dio čitavog jednog kontinenta, ne može se očekivati da će se u svim njenim dijelovima kuhati na jednak način. Ne možemo ni europski kuhinju svesti na zajednički nazivnik, zar ne?

Situacija je u Americi još i zamršenija jer je to jedan pravi “melting pot” tj. mješavina ljudi različitog podrijetla i nacionalnosti koji sa sobom donose pregršt kulinarskih tradicija i utjecaja. Budući da su prvi doseljenici bili Britanci, oni su sa sobom donijeli britanska tradicionalna jela čiji se jak utjecaj i danas osjeća u američkim jelovnicima, naročito u regiji New England. Kasnije su krenuli novi valovi doseljenika : Talijani, Irci, Poljaci, Nijemci, Grci, Japanci, Kinezi, Vijetnamci, Židovi, Rus. Svaka od tih skupina ostavila je traga na američkoj kuhinji pa se tako npr. hladni desert pod nazivom “Italian ice” tj. talijanski (slado)led ubraja među tipične američke slastice. Mi ćemo se međutim usredotočiti na ono što se može pronaći u većini SAD-a.

Pite

Pite su svakako jedan od najrasprostranjenijih kolača ne samo u Americi nego i diljem svijeta. Namirnice koje su uvijek pri ruci kad ih trebate, malo svježeg sezonskog voća i ne pretjerano kulinarske spretnosti svi su sastojci koji su potrebni za uspješnu pitu. Ne čudi stoga velik broj recepata za pite koji se može pronaći u američkim domovima.

Najpoznatija je svakako pita od jabuka koja je čak i ovjekovječena u hollywoodskoj filmskoj industriji u samom nazivu komedije “Američka pita”.  Ona se priprema od dva tanko rastegnuta komada prhkog tijesta među kojima se nalazi slastan nadjev od komada jabuke, malo maslaca, šećera i cimeta koji svemu daje onaj domaći šarm. Jabuke se kao glavni sastojak još mogu pronaći i u tzv. “Apple crumbleu” što bi u prijevodu bio smrvljeni kolač od jabuka.

Najpoznatija pita u Americi je svakako pita od jabuka koja je čak i ovjekovječena u hollywoodskoj filmskoj industriji u samom nazivu komedije “Američka pita”.

Nadjev od jabuka ovog puta ide na dno posude za pečenje, a posipa se mrvicama prhkog tijesta koje se tijekom pečenja pretvore u, iako pomalo neujednačen, ali svejedno fini prhki sloj tijesta.

Među ostale poznate pite koje se pripremaju u Americi spada svakako i pita s američkog juga: pita od pekan-oraha.

Pecan-pie? — “Pecan” je vrsta oraha koji je široko rasprostranjen na području Amerike.

Za podlogu se uzima slatko prhko tijesto koje se zatim peče, dodaje mu se slatka krema na bazi jaja, a po vrhu se posipaju cijeli orasi. To je jedna od poslastica koja će se često naći na blagdanskom stolu za Dan zahvalnosti ili pak za Božić.

Još jedna blagdanska i dobro znana pita je pita od bundeve (“Pumpkin pie”) koja se također servira u već spomenutim prigodama, ali i za Dan vještica, tzv. Halloween. To je pita s jednom korom koja je prelivena kremom od bundeve, jaja, vrhnja ili mlijeka, šećera te začina poput cimeta, đumbira i klinčića.

Tijesto i krema idu sirovi u pećnicu i peku se sve dok ne postignu smećkastu boju koja se savršeno uklapa u ambijent hladnijeg dijela godine u kojem se ova pita i poslužuje.  Još jedan kolač koji po obliku možemo ubrojiti među pite je američka torta od sira, tzv. „cheesecake“. Pod ovim nazivom krije se čitavo mnoštvo slastica, a skoro svaki grad ima svoju varijantu. Najpoznatija je međutim ona iz New Yorka koja sadrži kremasti sir i popriličnu količinu jaja, a kao podloga tom nadjevu služi bilo prhko tijesto, bilo smrvljeni keksi u kombinaciji s maslacem.

Svi su ludi za keksićima

Domaći keksi sasvim su druga priča od onih koje možete pronaći na policama supermarketa i Amerikanci to dobro znaju. To je i razlog zašto su u Americi čitave kuharice posvećene baš tim slatkim malim zalogajima. Najpoznatiji su vjerojatno keksi s komadićima čokolade (“chocolate chip cookies”) za koje postoji onoliko verzija koliko i onih koji ih peku. Ono u čemu se uglavnom ne razlikuju su, kao što je za američke slastice uobičajeno, jednostavni sastojci: brašno, smeđi šećer, par jaja, malo maslaca i pokoji dodatak. Koliko su keksi s komadićima čokolade popularni govori i činjenica da se svojevremeno čak pričalo da se u robnoj kući Neiman Marcus za određeni recept za te slatkiše zahtijevalo plaćanje 250$. Osim ovih slavnih keksića, popularni su i oni s brusnicama kojima se po želji mogu dodati i komadići bijele i smeđe čokolade te grožđice. Mogućnosti kombiniranja su velike što ovakve poslastice čini prilagodljivima za sve ukuse.

Okrugao, okrugliji, još okrugliji…muffin!

Muffin je nešto poput cijelog kolača u malom. Ti kolači se peku u posebnom kalupu koji im daje karakterističan oblik.

Muffini su stigli iz Velike Britanije gdje su u početku imali nešto drugačiji oblik, a s vremenom su evoluirali u prepoznatljive kolače koji se poslužuju za doručak ili “brunch”, obrok na pola puta između doručka i ručka.

Otprilike su veličine dlana odrasle osobe, a iako je slatka verzija mnogo uobičajenija, postoje i slane varijante. Smjesi za pripremu muffina se obično dodaju sredstva za dizanje tijesta kao što je prašak za pecivo ili pak soda bikarobona koji pomažu pri postizanu volumena kod pečenja.

Smjesa može biti nalik običnom biskvitu ili joj se mogu dodavati arome poput čokolade, ekstrakta badema ili vanilije, a mogućnost improvizacije naizgled je neograničena. Muffini s jabukama, s pšeničnim posijama, s bobičastim voćem, s čokoladom, s kokosom, sa sjemenkama, a u novije vrijeme čak i s Nutellom – sve su to različita lica istog osnovnog recepta.

Što se to tamo prži?

Sigurno ste barem jednom gledali neku američku televizijsku seriju ili film u kojem policajci čekajući kriminalce u zasjedi uživaju u krafnama (“donuts”). Američke krafne nisu samo pomalo komični element televizijskog svijeta, već predstavljaju pravu tradiciju u domovima diljem tog kontinenta. Postoje dva osnovna tipa krafni – okrule, u obliku prstena te one s raznim punjenjima kao što je npr.  džem, žele, čokolada ili krema na bazi jaja. Za dizanje tijesta koristi se kvasac, a prženjem dobiju privlačnu zlatnožutu boju.

Međutim, nisu krafne jedino što se u Americi prži – tu su još i njihove karakteristične palačinke koje se od onih koje možemo pronaći kod nas razlikuju po debljini te po konzistenciji smjese. Često se pripremaju s mlaćenicom, a bjelanjci se tuku odvojeno što za rezultat ima lagano, pjenasto tijesto koje se najčešće prži na svega par kapi ulja. Osim uz dodatke kao što su mermelada i čokolada, često ih se poslužuje prelivene javorovim sirupom kojeg Amerikanci uvoze od svojih sjevernih susjeda Kanađana.