Kako pobijediti želju za slatkim?

Većina ljudi svakoga dana konzumira jako puno šećera – u desertima, slatkišima, prerađenoj hrani, rafiniranoj škrobi, gaziranim sokovima…

Prevelik unos šećera može rezultirati manjkom energije, glavoboljom, viškom kilograma te poteškoćama sa spavanjem, a neobična “nuspojava” su i kasnije pojačane želje za još nečim slatkim. Zapravo, što više šećera konzumiramo to je jača naša želja za njim. Ako vas zanima kako možemo smanjiti svoju ovisnost o šećeru pročitajte sljedećih 7 savjeta!

Smanjite unos kofeina

Zbog kofeina možemo dehidrirati, a to može utjecati na razinu šećera u krvi i dovesti do povećane potrebe za slatkim.

Izbjegavajte gazirane sokove

Neovisno o tome radi li se o običnom ili dijetnom soku, gazirani sokovi prepuni su kemikalija, sirupa i ogromnim količina šećera. Čak i umjetna sladila mogu dovesti do kasnije ponovne žudnje za slatkim.

voda

Voda je vaš saveznik

Želja za slatkim često je znak dehidracije, stoga prije nego posegnete za slatkim zalogajem (ili gutljajem) pokušajte prvo popiti čašu vode.

Pronađite zdrave alternative

Slatko povrće (batat, repa, mrkva, itd.) i voće odlične su alternative čokoladi i kolačima.

Izbjegavajte umjetna sladila

Iako imaju “nula kalorija” umjetna sladila često su puna kemikalija te mogu izazvati ovisnost. Umjesto njih radije koristite prirodne zaslađivače kao što su med, javorov sirup ili stevia.

vjezbanje

Vježbajte

Vježbanje je odličan za balansiranje razine šećera u krvi, a također vam daje energiju i popravlja raspoloženje (čime se smanjuje šansa da ćete posegnuti za čokoladom).

Spavajte!

Postoji jako puno razloga zbog kojih je spavanje dobro za vas, a među njima je i činjenica da naspavani vjerojatno nećete posegnuti za šećerom kao izvorom energije.

Kako se vi borite sa željom za slatkim? Podijelite u komentarima.

Postoji li doista ovisnost o šećeru?

Jeste li ikada dobili tako snažnu želju za slatkim da ste bili u stanju sve napraviti za kutiju čokoladnih keksa?

Za većinu ljudi ova neobjašnjiva želja za slatkim i osjećaj zadovoljstva nakon njegove konzumacije podsjećaju na pravu ovisnost, poput one o drogama. Također, objavljena su i mnoga istraživanja koja ove neobične efekte koje šećer ima na naš mozak uspoređuju upravo s efektima koje imaju i razne droge. Tu je i činjenica da konzumacija šećera vodi do povećane želje za slatkim, baš kao što je to slučaj i s ovisnosti o drogama.

Međutim, čini se kako je nazivanje ove pojave pravom ovisnošću ipak mrvicu dramatično. Prema najnovijim istraživanjima s poznatog engleskog sveučilišta University of Cambridge čini se kako zapravo ne postoji puno dokaza koji bi podržali koncept ovisnosti o šećeru kod ljudi.

zlica-secera

Sve prethodne studije proučavale su glodavce, a ne ljude…

Tim znanstvenika koji je proučavao prethodno objavljene studije u njima je naišao na nekoliko velikih nedostataka, a jedan od najvećih bila je činjenica da su studije provedene na glodavcima umjesto na ljudima. Drugi nedostatak je činjenica da ljudi najčešće konzumiraju šećer u kombinaciji s drugom hranom i nutrijentima, dok su glodavci u prethodnim studijama konzumirali samo šećer.

Zar naš mozak nije “spojen” tako da budemo ovisni o šećeru?

Konzumacija šećera otpušta dopamin, neurotransmiter zbog kojega se osjećamo dobro i “nagrađeno”. Zloupotreba droga također se povezuje s navalom dopamina, no znanstvenici tvrde kako se način na koji naš mozak reagira na droge poput heroina i kokaina razlikuje od načina na koji reagira na šećer.

secer

Kad su životinje u prethodnim studijama dobivale šećer, njihov se dopamin odmah povećao ali se vrlo brzo i vratio na normalnu razinu. Čak i kada su konzumirali još šećera razina dopamina ostajala je nepromijenjena. No u studijama u kojima su miševi bili trenirani da uzimaju kokain, dopamin se nakon početnog naleta nije vraćao na normalnu razinu te se dodatno povećavao nakon novih doza.

Ovisnost o šećeru ne postoji?

Gore navedeni zaključci ne znače da je šećer odjednom dobar za naše zdravlje jer i dalje može imati negativne posljedice po naš organizam – nakupljanje kilograma, poremećaj hormona i akne samo su neki od njih. Međutim, pogrešno je intenzivnu želju za slatkim nazivati “ovisnošću”, a čini se kako te tvrdnje više nisu ni znanstveno utemeljene. Uostalom, neke slastice su jednostavno preukusne i svima je teško zaustaviti se samo na jednoj porciji.

Osjećate li često neutaživu želju za slatkim? Podijelite u komentarima.